NAJSTARIJA VEGETACIJA U EVROPI

U „Borbinom“ stalnom dodatku „Reflektor“ objavljeni su prošle subote na dve stranice napisi o Šumsko-industrijskom preduzeću „Južni Kučaj“ u Zaječaru. Iz „Reflektora“ prenosimo izjave dvojice profesora fakulteta o južnokučajskim šumama.

Akademik dr Pavle Fukarek, profesor Šumarskog fakulteta u Sarajevu:

– Područje Južnog Kučaja, gde sam boravio na jednoj kraćoj ekskurziji, ostavilo je na mene veoma impresivan utisak. To je veliki kompleks zemljišta veoma interesantnih specifičnosti. Za četiri dana koliko sam tamo proveo nisam, razumljivo, mogao da sve vidim i upoznam. Najviše što me privuklo i što je pobudilo moju pažnju je bogatstvo bukvi. Ta vrsta koja se sreće na ovom području od Morave do Timoka je drukčija od svih vrsta ovog drveća koje raste u našoj zemlji. To je veoma specifična bukva. Ona se ovde javlja takvom zahvaljujući tome što ima svoj prirodni optimum koji joj to omogućava.

Pošto je područje Južnog Kučaja produžetak Karpatskih planina na jug, to je i pojava ove specifične bukve vezana sa Karpatima. Postoji sličnost ove kučajske bukve sa karpatskom i kavkaskom. U stvari, na formiranje bukve u Južnom Kučaju imale su udela i stare vrste koje se javljaju na Kavkazu.

Preci naše evropske flore su sa Kavkaza. Vegetacija koja se javlja u ovom delu sveta je starija od vegetacije u bilo kojem delu Evrope. Zbog toga je bukva u Južnom Kučaju najstarija vrsta ovog drveća u nas, a to nije ni čudo ako se uzme u obzir njeno direktno poreklo sa Kavkaza. Sama njena pojava na ovom području u dalekoj prošlosti daje joj jednu posebnu specifičnost kakva se ne može naći ni kod jedne druge vrste bukve u našoj zemlji.

Susedne države Bugarska i Rumunija poseduju, takođe, velike komplekse ovog drveta na obroncima Karpata. To su, takođe, specifične vrste koje se često zovu „karpatskom bukvom“. Na evoluciju vrste koja se javlja kod nas i koja se pored raznih promena uspela da sačuva do danas u velikim kompleksima, imale su uticaj i ove vrste karpatske bukve, što je još više čine interesantnom.

Pored bukve, kojoj sam obraćao izuzetnu pažnju prilikom obilaska Južnog Kučaja – baš zbog toga što se veoma mnogo razlikuje od vrste koja se sreće kod nas u Bosni – ovo područje obiluje i vanredno interesantnim drugim vrstama flore.

Koliko sam mogao da primetim za vreme svog kratkog boravka, u kompleksima bukve nađeni su i primerci crnogorice koja se, inače, javljaju na većim visinama. Baš ovakve pojave i slučajevi čine Južni Kučaj interesantnim. Ovo područje se nalazi na kraju linije doseljavanja koja počinje od Krima. Na ovom mestu, pored krimsko-kaspijskih uticaja koji idu duž Karpata, imamo veoma interesantne severne i južne uplive. Osim toga, područje Južnog Kučaja, za razliku od Karpata, ima više crnomorskog upliva.

Inače, cela Zaječarska dolina je obilata interesantnim specifičnim vrstama flore. Ovde srećemo pontsko-kaspijski element flore koji je nastao stapanjem uticaja Kaspijske doline i uticaja nekadašnjeg Panonskog mora koje je tu postojalo.

Na području Južnog Kučaja sam zapazio još jedan veoma interesantan detalj. To su grmovi jorgovana koji sasvim slobodno rastu i cvetaju. Na području Miroča uspeva jedna specifična vrsta jorgovana koja se u ostalim delovima naše zemlje uzgaja uz veliku brigu čoveka. Na Đerdapu, u Kazanu, sa rumunske strane, sretao sam vrste jorgovana koje se mogu naći još samo u priobalnom pojasu Primorja.

Područje Južnog Kučaja obiluje izuzetnim pojavama koje su vezane za šumsku vegetaciju. Zbog toga ovo područje zaslužuje da bude detaljno proučeno i ispitano.

Moja poseta ovom interesantnom području me obavezala da opet dođem i detaljno upoznam floru, naročito posle rezultata koje su na ovom području postigli stručnjaci iz Beograda.

Dr inž. Dušan Mlinšek, profesor Biotehničkog fakulteta u Ljubljani:

JUŽNI KUČAJ – INTERNACIONALNA ŠKOLA ZA ŠUMARE

Doktor i inženjer Dušan Mlinšek, iako veoma zauzet poslovima, veoma se ljubazno odazvao našoj molbi da nam iznese svoje mišnjenje o značaju i perspektivama staništa bukovih šuma Južnog Kučaja.

– Južni Kučaj je vanredno interesantan planinski masiv sa jedinstvenim bukovim šumama u Jugoslaviji. Na odromnim prostranstvima posebo su interesantni prašumski ostaci bukve koji su veoma poučni za šumarstvo čitave Evrope. Posebno je značajno da ovi predeli leže između veoma eroziranog Pomoravlja s jedne strane, i Timočke krajine s đerdapskim područjem s druge strane.

Na žalost, nastavio je Mlinšek, te šume su u prošlosti prilično neplanski eksploatisane. Posledice su očigledne. Na mnogim mestima se šuma suši. Danas se šumari trude da pređu na intenzivno privređivanje, jer na ovom području može da se razvije internacionalna škola šumara za bukove šume. Valja napomenuti da obim intenzivnosti ubuduće treba povećati. U pitanju je veoma obiman zadatak, jer je čitavo područje između Timočke krajine i Pomoravlja prepušteno isključivo šumarima koji u svojim nastojanjima ne nailaze na dovoljnu pomoć merodavnih faktora.

Šumari su spremni da na ovom području kompleksno privređuju, što je i jedino pravilno, jer su svesni toga da Srbija nije u stanju da u Pomoravlju stvori Švajcarsku, a da Južni Kučaj ostane Balkan u lošem smislu ovog pojma. Ovim želim da istaknem da, između ostalog, smanjivanje poplava u Pomoravlju u velikoj meri zavisi od intenzivnosti privređivanja na Južnom Kučaju, od koga Morava u velikoj meri dobija vodu – završio je profesor Mlinšek, koji ove krajeve očigledno odlično poznaje.

 

(“Borba”, 12. jun 1971.)

TIMOK  Zaječar, 1971.